Grad se ovdje čita u potezu — kao niz koji se penje i širi, između saobraćajnica koje su tek “uhvatile” teren i pješačkih tokova koji svakodnevno potvrđuju gdje je ulaz, gdje je mir, a gdje je ritam kretanja.
Lokacija na Crkvičkom brdu u Zenici, sa pristupom iz ulice Ivana Gundulića i novoformiranih saobraćajnica, postavlja jasan okvir: kompleks je uklopljen u relativno ravnu parcelu, uz neophodna, kontrolisana nivelisanja terena kako bi se dobila čista organizacija prilaza, terasa i parkinga. Kompleks je zamišljen kao urbana cjelina od četiri lamele, organizovane u dva para (A–B i C–D), koje dijele logiku pristupa i podzemnog parkiranja.
Dvije zajedničke rampe vode u suterenske etaže i preuzimaju najveći dio saobraćaja “ispod” života, oslobađajući prizemlje da bude uredno, pregledno i namjenski aktivno. Podzemna etaža je planirana kao racionalna baza stacionarnog saobraćaja, dok je dio parkiranja riješen i na otvorenom, tako da ukupni kapacitet prati realne potrebe stanovanja i poslovnih sadržaja.
”Prostor koji funkcioniše – arhitektura koja služi ljudima”